Dok ste vi u dubokom snu vaše osobno računalo moglo bi promijeniti tijek ljudske povijesti otkrivajući signal od izvanzemaljske civilizacije.
Sve što trebate je skromno računalo, pristup Internetu, i mnogo volje za pokupiti besplatan računalni program pod imenom SETI@home.
Zvanstvenici nastojeći pronaći izvanzemaljsku inteligenciju razvili su program SETI@home zbog pomanjkanja računalne snage da obrade ogromne količine podatak na papirima skipljenih pomoću radio teleskopa. U pravilu bi hvatanje jednog ET signala moglo proći ne zabilježeno, pa se stoga krenulo u prikupljanje pomoći korisnika računala diljem svijeta.
Svako računalo će obraditi mali, 250 kilobajtni komad podatka skupljenog pomoću SETI programa pokrenutog na sveučilištu Berkeley u Californiji. Taj program prikuplja podatke sa 305 metarskim Arecibo radio teleskopom u Portoriku.
Za sudjelovanje, sve što trebate je posjetiti stranice SETI@home, i pokupiti program SETI@home, što može potrajati i do sat vremena, što ovisi o brzini vašeg modema i propusnosti mreže. SETI@home radi kao screen saver, ako vaše računalo miruje više minuta, a program će u tom modu i dalje nastaviti obrađivati podatke. Nakon nekoliko dana, poruka na tvom ekranu će ti reći kako su podaci obrađeni. Tada sve što trebate je da se spojite na Internet i podaci će se automatsko odaslati u Berkeley - a taj proces će trajati manje od minute.
Dan Werthimer, jedan od glavnih istražitelja projekta, procjenjuje vaše šanse za nalaženje ET-ja na jedan prema 10 milijuna. Ali ako vaše računalo registira mogući ET signal, i kad bi se taj signal potvrdio u sljedećim budućim opažanjima, postali biste poprilično popularni, po njegovim riječima.
Kako biste se pridružili 100,000 ljudi koji su se već preplatili na ovaj program, posjetite stranice: SETI@home.
Kako izgledaju?
Izgledaju li izvanzemaljci kao mi?
Da izgledaju jednako nama vrlo je nevjerojatno. Ne smijemo smatrati ljudski oblik univerzalan. Pogledajmo samo na našem planetu koliko ima različitih oblika života.
Ipak, znamo da je život na Zemlji nastao negdje prije 3,5 milijardi godina. Razvijao se prvo kemijskim pa onda biološkim putem.
Ali ako u svemiru djeluju iste fizikalne i kemijske sile, krije li se tu činjenica da je život svugdje morao nastati jednakim procesima.
To bi značilo da izvanzemaljci izgledaju kao mi.
Svjedoci koji tvrde da su imali bliske susrete treće vrste opisuju izvanzemaljce slične ljudima, ali
s nekim manjim odstupanjima.
Isto vrijedi za sve ostalo u tijelu.
Sve bi moglo na neki način biti slično, ali drukčije.
Treba naglasiti da je naša biologija još neistražena i treba vremena dok se u potpunosti ne otkrije nastanak života odnosno njegov razvoj.
Prisustva izvanzemaljskih bića
kroz razvoj civilizacije
Prema nekima izvanzemaljci posjećuju Zemlju još od davnina nastojeći pomoći čovječanstvu u njihovom napretku.
Leteći tanjuri prate Zemlju kroz čitavu njezinu povijest. Tome u prilog idu i brojni zapisi.
Aleksandar veliki, za vrijeme opsade Tira imao je bliski susret u kojem se izvanzemaljci nisu ponašali neutralno nego su mu pomogli. Naime, zidine Tira bile su visoke 15 metara tako da ih Aleksandar nije mogao razoriti. Kada je htio odustati desilo se nešto što je obje vojske ostavilo u čudu. Pojavili su se ''leteći štitovi''. Iz jednog je bljesnula ''munja'' i razrušila zidove tira. Tir je pao. TI ''leteći štitovi'' su letjeli sve dok Aleksandar nije posve opljačkao i zapalio Tir. Onda su tajanstveno nestali.
175. godine na nebu kod Lanuviuma bila su tri ''sunca'', a u toku noći padale su ''goruće baklje''. Također je viđen ''leteći štit'' na nebu iznad Compsa.
Čudnovata otkrića prije suvremene zanosti i tehnologije zbilja potaknu čovjeka na razmišljanje.
Sumerani su poznavali DNK 5000. godina prije suvremene medicine što je nevjerojatno.
Isto tako nevjerojatno, Sumerani su opisali sve planete, veličinu, težinu i položaj. 5000. godina prije Kopernika.Opisali su Uran i Neptun.
Te planete je tek 1986. letjelica Voyager izbliza proučila.
Tko im je mogao reći sve te podatke, kada nisu imali sredstva kojima bi mogli sve to saznati.Možda su im te podatke dali bića koja su vidjela sve te planete?
Ne smijemo zaboraviti ni letove u svemir. U jednom kineskom magazinu izašle su drevne priče. U jednoj se opisivao brod koji je namijenjen za putovanje na Mjesec. Te priče stare su 4.300 godina.
U egipatskoj knjizi mrtvih koja je napisana prije 3.500 godina stoji ovakav opis svemira:
''Tamo nema zraka, dubina tog mjesta je neizmjerna, a njegova crnina je crnja od najcrnje noći.''
U istinitim povijestima opisuje se let na svemir. Knjiga je stara 2.100 godina. Opisuje se putovanje kroz svemir i naposljetku pogled na Zemlju koja je opisana kao ''... blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo.''
VANZEMALJCI NA ZEMLJI - TOP SECRET !?
Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanju NLO-a.
U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav.
Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe.
U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...
- Kontra admiral Roscoe Hillenkoeter bio je direktor CIA-e u razdoblju od 1947.-1950. godine. Godine 1960, izjavio je za štampu da je za vrijeme njegovog službovanja bilo, od strane vlade, više uspjelih zataškavanja pojave NLO-a. Svoju izjavu potvrdio je i u specijalnoj televizijskoj emisiji, nekoliko mjeseci poslije.
- ·
Bračni par iz države Utah snimio je 1948. godine vrlo uspjele fotografije dvije letjelice, očito vanzemaljskog podrijetla. Fotografije su odnijeli u redakciju lokalnog lista koji je objavio i popratni članak, uz napomenu da je negativ filma bio podvrgnut analizi u laboratoriju Sveučilišta Utah, te da je utvrđeno da je film originalan i da je mogućnost fotomontaže potpuno isključena. Članak je, uz popratne fotografije, ne samo u državi Utah već i mnogo šire, naišao na velik odjek javnosti, a samim time zainteresirala se i CIA, pogotovu jer se radilo o letjelicama nepoznatog podrijetla. Ukratko, nakon što su dotični bračni par posjetili "ljudi od vladinog povjerenja",
(što je priznao i sam Hillenkoeter), supružnici izjavljuju (za isti list, čijeg su vlasnika također posjetili "neki ljudi") da je posrijedi bila fotomontaža, i kako su sve smislili iz puke zabave. Nalaze sveučilišnog laboratorija nije više nitko nigdje spominjao, i sve je ubrzo palo u zaborav. Fotografiju originalnog primjerka filma koji je bračnom paru bio oduzet "radi ispitivanja", a koji je CIA snimila za svoju arhivu, Hillenkoeter
je pokazao u televizijskoj emisiji, potvrđujući nalaz sveučilišnog laboratorija.
Godinu dana nakon toga, bilo je nekoliko izjava za javnost viših vojnih dužnosnika,
u kojima se navode točna mjesta padova tri NLO-a, koji su odmah potom bili ispitivani u podzemnoj vojnoj bazi u državi Wisconsin. O posadi tih letjelica niti spomena...
· Sudeći po izvještajima kojih je u posljednje vrijeme sve više, velike su mogućnosti da bi mišljenja koja govore u prilog tvrdnji o postojanju vanzemaljaca na našem planetu, mogla biti opravdana.
Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanju NLO-a.
U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav.
Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe.
U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...
- ·
Dr. Vannevar Bush, bio je Predsjednik američkog Vijeća za istraživanje i razvoj
u razdoblju od 1945.-1949. godine. Osim toga, bio je savjetnik američkog predsjednika i ključni čovjek u razvoju atomske bombe. 1950. godine, u memorandumu kanadske vlade koji je potpisao Wilbert Smith, jasno se navodi : "LETEĆI TANJIRI POSTOJE. O njima ne znamo gotovo ništa, ali znamo da velike napore u razotkrivanju te tajne ulaže mala grupa ljudi, koju predvodi Dr. Vannevar Bush."
- ·
James Forrestal bio je američki ministar Odbrane. Godine 1949. doživio je nervni slom, te počinio samoubistvo. Mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih se, ta inače izuzetno stabilna osoba, odlučila na taj čin, međutim njegovi najbliži suradnici nisu bili previše iznenađeni. "Previše je toga" i "Postaje neizdrživo", riječi su koje je Forrestal često ponavljao u danima koji su prethodili njegovom nervnom slomu. Prema riječima njegovog bliskog prijatelja, generala Waltera Bedell Smitha, (koji je Forrestala zamijenio na dužnosti ministra Odbrane), Forrestal je bio vrlo potresen zbog, kako je on sam rekao, "opasne tajne koju će ljudi ubrzo otkriti."
- ·
Bivši zapovjednik Zračne baze Wright-Patterson u državi Ohio, brigadirni general Arthur Exon, obznanio je 1991. godine postojanje tajne grupe "Bezbožnih trinaest", čiji je zadatak kontrola pristupa strogo povjerljivim izvještajima o NLO-ima i njihovim posadama. Možda je Exon mislio na tajnu grupu Majestic-12 plus američki predsjednik ? Sa grupom Majestic-12 surađivali su, po Exonovim riječima, i Forrestal i Smith.
- ·
Dr. Eric Walker bivši je upravitelj američkog Instituta za analizu Odbrane. Za TV mrežu NBC izjavio je 1989. godine kako je za vrijeme svog službovanja često prisustvovao tajnim sastancima u zračnoj bazi Wright-Patterson. Glavne i jedine teme bile su analize pronađenih NLO-a kojih je, prema njegovim riječima, "bilo više nego što bi se možda moglo misliti." Dr. Eric Walker također je izjavio da "zna za njih (grupu Majestic-12) već 40 godina."
- ·
General Hoyt Vanderberg je tokom Drugog Svjetskog rata bio zapovjednik američke Vojne obavještajne službe, i direktor CIA-e u razdoblju od 1946.-1947. godine.
U izjavi za štampu, i budući da je (1. listopada 1947) osobno prisustvovao činu, potvrdio je autentičnost potpisa američkog predsjednika Harry Trumana na tajnom memorandumu grupe Majestic-12. Grupa je osnovana kada su NLO-i, prema riječima gen. Vanderberga, "postali pitanje nacionalne sigurnosti."
- ·
Dr. Detlev Bronk po zanimanju je biofizičar. Bio je Predsjednik Američke Akademije Nauka, i upravnik Američkog Medicinskog Vijeća pri Odboru za Atomsku snergiju. Prema izjavi koju je dao radio postaji u Los Angelesu, a koja je emitirana u živo, tadašnji predsjednik Eisenhower je u doba slučaja Roswell bio na najvišoj vojnoj dužnosti i morao je znati za pad letjelice. Kada je izabran za predsjednika SAD-a, odlučno je nijekao bilo kakvo postojanje vanzemaljske letjelice, što je tada bila, baš kao što je i danas, uobičajena praksa Bijele Kuće. Potpuno je jasno da američka vlada nije mogla dozvoliti da informacije o padu NLO-a, a pogotovo fotografije vanzemaljskih astronauta, prodru u javnost. Osim panike koju bi ta vijest izazvala, a što bi se još i moglo kontrolirati, postojala je daleko veća opasnost za vladu. Kada bi običan američki građanin suprotstavio svoj "američki način života" postojanju vanzemaljske civilizacije, kontrola ljudima bila bi vrlo otežana, a u glavi svakog pojedinca nastala bi pitanja kojih se svaka vlada boji. Međutim, to nije problem samo američke vlade. Sivi patuljak visine jednog metra, doletio tko zna otkud, postao bi veći faktor od svih predsjednika zajedno. Koja vlada takvo što može dopustiti ? I to je jedan od razloga zbog kojeg mnoge države svijeta (pogotovo Rusi i Amerikanci) godinama tajno surađuju (i) po pitanju vanzemaljskih letjelica, iako su im deklarirani politički sistemi različiti.
- ·
Kontra admiral Sidney Souers vršio je visoku dužnost u Američkoj Centralnoj Obavještajnoj službi 1946. godine, kada je imenovan za Izvršnog sekretara Vijeća Nacionalne Odbrane, 1947. godine. Tijekom karijere bio je duboko upleten u istraživanja koja se tiču ostataka palih vanzemaljskih letjelica, što je osobno izjavio 1969. godine za američku nacionalnu TV mrežu NBC. U istoj televizijskoj emisiji pokazao je komad metala veličine 15x10 cm, čiji je sastav nepoznat, i za kojeg je tvrdio da pripada letjelici vanzemaljskog podrijetla, paloj u pustinji Nevade 1956. godine. Dvije sedmice nakon emitiranja emisije, prilikom provale u njegovu kuću, predmet je nestao, a sa njim i gosp. Sidney. Osim tog predmeta (i sâmog Sidneya) ništa nije ukradeno. Njegova supruga Eleine, koja je bila u bolnici kada je provaljeno u kuću, tvrdi kako je nestanak njena supruga povezan sa "ljudima koji su nekoliko puta telefonom nazivali Sidneya", nakon čega je "on bio vrlo nervozan i rastresen". Tijelo Sidneya Souersa nikada nije pronađeno.
- ·
Don Berliner je fizičar, i dugi niz godina istražuje fenomen NLO-a. Nije mu poznato tko je na njegovu adresu poslao dokument koji pripada grupi Majestic 12, a koji datira iz 1996. godine. Dokument nosi naslov : "Vanzemaljski Entiteti i njihova tehnologija." Zajedno sa dokumentom, primio je i mikro-film koji sadrži 23 stranice tajnog izvješća iste grupe. Na stranicama snimljenim na mikro-film, iznose se zapažanja u svezi kontakata sa vanzemaljcima koji su se dogodili unatrag dvije godine. Ime "Area 51" spominje se 14 puta, što upućuje na konkretne aktivnosti te baze. Berliner je mikro-film, prema priloženim uputama, pohranio na tajno mjesto, a podatke će javnost saznati u siječnju 1998. godine. Ta odluka rezultat je telefonske obavijesti primljene neposredno nakon primitka paketa sa spomenutim sadržajem.
- ·
Dr. Donald Menzel profesor je astrofizike, a bio je i savjetnik nekoliko američkih predsjednika, uključujući i Reagana. Sudjelovao je u razvoju Američkog Svemirskog programa, a u američkoj Administraciji važi kao čovjek koji je imao pristup dokumentima klasificiranim kao Top Secret Ultra , odnosno dokumentima od najveće tajnosti. Siječnja 1995.-te izlazi u javnost sa informacijama vezanim za pad NLO-a koji se dogodio 1980. godine u državi Maine, nedaleko zračne vojne baze Linkoln. Zajedno sa general majorom Robertom Montaqueom, direktorom Centra za razvoj Specijalnih oružja, koji ima sjedište u gradu Albuquerque, država New Mexico, radio je na ispitivanju pale letjelice. Prilikom gostovanja u radio emisiji pod nazivom Close encounters (Bliski susreti), a koju redovito prate slušatelji 5 saveznih država, i koja je neobično popularna, opisao je pali NLO i odgovarao na sva pitanja osim onih vezanih za pronađeno oružje. Radio emisija izazvala je vrlo velik interes, pa je stoga i reprizirana. Nedugo zatim, kao gost iste emisije, pojavio se i general major Robert Montaque, tvrdeći da su izjave Dr. Menzela neistinite, te da je Menzel svojim istupom htio samo privući pažnju na sebe. U lipnju iste godine, Menzel gostuje na TV mreži ABC (u večernjem najgledanijem terminu), pokazuje fotografije spornog
NLO-a, i odgovara na pitanja gledatelja iz gotovo svih saveznih država Amerike. Nakon toga, javno ga više nitko nije demantirao, ali je postao žrtvom prijetećih anonimnih poziva. Ubrzo zatim je umro.
- ·
Osobe kao što su Stanton T. Friedman (nuklearni fizičar), Bill Moore i Jaime Shandera (inženjeri koji više od dvadeset godina proučavaju slučajeve vezane za NLO), primaju zadnjih godina pakete nepoznatih pošiljaoca. Sadržaj paketa uglavnom čine mikro-filmovi na kojima su snimljene stranice povjerljivih dokumenata, te fotografije NLO-a.
· Primjer : Bill Moore je 1985. godine primio kovertu poslatu sa Novog Zelanda, u kojoj ga, netko njemu nepoznat, upućuje u Američku Nacionalnu Arhivu radi ispitivanja nekih dokumenata. U poruci je naveden broj pod kojim se dokumenti, koji više nisu bili klasificirani kao tajni, nalaze u arhivi. Moore i Shandera tako su došli do memoranduma vezanog za aktivnosti grupe Majestic-12, a koji postojanje te grupe i potvrđuje. Memorandum je potpisao Robert Cutler, najbliži suradnik predsjednika Eisenhowera, i specijalni savjetnik pri Vijeću za Nacionalnu sigurnost. Taj dokument, nekad od najveće tajnosti, adresiran je na Nathana Twiningsa, ondašnjeg generala Američkih Zračnih Snaga.
- Tim Cooper istražuje nestanke ljudi povezane sa aktivnošću NLO-a, već više od
20 godina. Autor je knjige "Abductions – Who's Next ?", koja vrlo ozbiljno upozorava na opasnosti koje prijete od bliskih susreta sa vanzemanjcima. U razdoblju između 1992. i 1996. godine primio je, također od njemu nepoznate osobe, nekoliko dokumenata koji pripadaju grupi Majestic 12 i koje je pokazao Stantonu Friedmanu. Prema njihovu mišljenju neki su dokumenti falsifikati, ali dva su originalna. U prvom dokumentu nalaze se upute generalu Nathanu Twiningsu, a u svezi njegovih aktivnosti vezanih za put u New Mexico 1947. godine, gdje je pao NLO. Drugi dokument je dopis predsjedniku Trumanu, a potpisao se Državni Sekretar George C. Marshall. Dokument ima oznaku MAJIC EO 092447 MJ-12. Budući da su mnogi dokumenti grupe MJ-12 snimljeni na mikro-filmove, originalni papir i tinta ne mogu se ispitati. Međutim, postoje detalji koji se mogu provjeriti, a to su npr : analiza potpisa, datumi sastanaka, imena članova itd. Državni Sekretari, utjecajni znanstvenici i ljudi iz smog vojnog vrha, godinama su bili pripadnici vladine tajne grupe Majestic-12. Tako je i danas, s razlikom što se njihove aktivnosti sve teže prikrivaju od javnosti. Sasvim je sigurno kako će idućih godina informacija vezanih za tajne aktivnosti američke vlade biti sve više i više, zahvaljujući odlukama nekad visokih vojnih dužnosnika, a također i istraživaćima NLO fenomena koje njihov duh vodi izvan granica koje postavlja službena politika.
Ovo je izvod iz transkripta američke radio emisije "Coast to Coast", održane
02. Novembra, 2003. Gost voditelja programa, Art Bella, bio je John Lear, kapetan američke avijacije. Lear je poznat po tome što je vozio preko 160 različitih tipova aviona i 17 puta obarao rekord u brzini, elitnim Lear-jet avionima, koje je inače konstruisao njegov otac. Svojevremeno je radio kao pilot za CIA-u, kao i neke druge agencije američke vlade. S obzirom da se radi o transkriptu dijela emisije, moram naglasiti da je na samom početku je došlo do neke vrste konflikta između Leara i Bella, nakon čega je Lear, pomalo indigniran, izvadio neku cedulju iz džepa i počeo da čita…
THE "DISCLOSURE"
John Lear, 2/11/2003
Art Bell Radio Show, Coast to Coast, 10pm-2am, PST
Mogući scenario ukoliko bi Art Bell bio taj koji odlučuje da li će se informacije koje je američka vlada zataškavala sve do sada, javno objaviti...
John Lear :
Zamisli, prebace te limuzinom do Washington DC, do vladine zgrade i kada uđeš unutra, u tu lijepu građevinu, oni ti kažu : "Art, ti si jedina osoba koja to može da uradi. Ako nam ti to dozvoliš, mi ćemo javno objelodaniti sve što smo do sada skrivali od naroda u vezi vanzemaljaca. Ako ti kažeš : "Da", svim glavnim televizijskim mrežama otkrićemo sve aspekte tajne, koju smo do sada strogo čuvali. Nijedan dio informacije nećemo zadržati za sebe, ukoliko nam se obezbjedi imunitet od bilo kakvog sudskog postupka koji bi se eventualno pokrenuo protiv nas.
Evo šta se dogodilo, Art, koristićemo naravno i par video snimaka u vezi svega ovoga.
Prvi put smo došli u posjed letećih tanjira još tridestih godina, pa još par njih početkom četrdesetih, a onda se dogodio Roswell, o kome je i publika saznala. Zarobili smo dva vanzemaljca u Roswellu, jedan je umro kratko nakon nesreće, a drugi je živjeo sve do 1956.
Do sada, znamo da postoji 18 različitih vrsta vanzemaljaca, za koje nam je poznato da posmatraju događaje na Zemlji. Neki od njih su dobri, neki su zli, a većina ih je indiferentna.
Otkrili smo da smo mi, eksperimentalni produkt, jedne, da se tako izrazim, vanzemaljske rase, koju nikada do sada nismo sreli niti pouzdano znamo ko su oni, u stvari, niti kako izgledaju. Ono što nam je poznato, to je da su 'greys' kibernetički organizmi, roboti, bolje rečeno, koji se upotrebljavaju od strane svojih vlasnika za intearakciju s nama, u vidu abdukcija. Nikada nam još nije pošlo za rukom da saznamo o kakvom se eksperimentu,
u stvari, radi, osim što su nas ovi korigovali već 65 puta, i zašto nas oni, vanzemaljci, nazivaju – 'kontejnerima'.
Postoje neke teorije kako su 'duše' koje naša tijela sadržavaju stvarni razlog tog eksperimenta, međutim, još uvijek ništa od toga nije dokazano. Od 1938. izgubili smo preko 200 aviona i oko 1000 vojnika u raznoraznim sukobima sa vanzemaljcima. Od tada pa do danas, bez traga i glasa nestalo je i nekoliko stotina hiljada civila, a nekoliko hiljada ljudi bilo je eliminisano i od naše strane, jer su previše znali, a mi si nismo mogli dozvoliti luksuz da se o tome javno priča. Nešto malo ružnije, to je onaj fenomen, poznat kao 'mutilacija ljudi', koji se stalno dešava, slično kao i mutilacija goveda, s tim što ljude pokupe s ulice, da se tako izrazim, a onda ih vrate nazad na isto područje nakon nekih
45 minuta do jednog sata, sa izrezanim rektumom, odstranjenim genitalijama, odstranjenim očima, - i bez kapi krvi. U svim ovim slučajevima čini se da je unakaživanje obavljano dok je osoba bila još uvijek živa i svjesna. Jedan od naših naučnika tvrdi kako je očigledno da ljudski primjerak mora da bude živ, da bi uzeti uzorci imali, za njih, neku vrijednost. Abdukcije se odvijaju svakodnevno u USA, otprilike 10% stanovništva se redovno otima.
Kada smo mi postali svjesni ovoga, protestovali smo jednom malom grey-u kojeg smo držali zarobljenog u objektu YY-2 u Los Alamosu, međutim, prethodno je već bio postignut sporazum između nas i njih da ćemo im mi dozvoliti da abduciraju jedan manji broj ljudi u zamjenu za njihovu naprednu tehnologiju, a uslov je bio i da nam oni,
s vremena na vrijeme, daju spisak ljudi koje su abducirali. Na kraju se ispostavilo da smo dobili mnogo manje tehnologije nego što smo se pogodili, a da je broj abdukcija milion puta veći nego što smo mi naivno dogovorili s njima. 1954. godine, Predsjednik Eisenhower susreo se sa predstavnikom jedne druge vanzemaljske rase u Meerok (!?)
Test Centru, koji se sada zove Edwards Air Force Base (Baza Zračnih Snaga).
Taj vanzemaljac nam je sugerisao kako nam oni mogu pomoći da se otarasimo greysa, međutim, Eisenhower je odbio njihovu ponudu jer nam nisu nudili nikakvu tehnologiju. Tada, tj. u to vrijeme, svima nama koji smo učestvovali u tome, postalo je jasno kako ne postoji takva stvar kao što je bog, tj. bar ne u onom smislu kako to narod zamišlja.
Ono što je sigurno to je da ti vanzemaljci imaju neku vrstu kompjuterskog rekordera u kome imaju uskladištene informacije tj. imidže, te ih s vremena na vrijeme projiciraju narodu kao "čuda," kako bi uticali na određene religiozne skupove. Kada je Eisenhower to saznao, toliko ga je to iznerviralo da je na kraju stavio 'In God We Trust' na papirne novčanice i kovani novac, kako bi ojačao vjeru naroda u boga. Kratko nakon toga, na sastancima između USA i Rusije zaključeno je da je situacija toliko ozbiljna da se hitno mora započeti neka vrsta hladnog rata kako bi se odvukla pažnja naroda sa UFO-a prema nekoj novoj pretnji, kao što je npr. atomski rat. Takođe je bilo odlučeno da se ovo čuva u tajnosti i od svih izabranih predstavnika u američke i ruske vlade, jer bi veoma dugo trajalo kada bi im se cijela situacija morala objašnjavati, a prevaru je mnogo lakše izvesti kada vrhovni službenci vlade ne znaju ništa o tome.
Krajem pedesetih godina, formirana je NASA, kako bi se informacije sa svemirskih platformi i brodova kompartmentalizirale, kontejnerizirale i sanitizirale. Narodu smo prodali laž kako će sve prikupljene informacije biti njegova svojina. U stvarnosti, ljudima je rečeno malo, veoma malo, a i to malo što im je bilo rečeno, takođe je bilo cenzurisano. Naš prvi zadatak bio je da sakrijemo od ljudi podatak kako je Venera veoma slična Zemlji, kao i to da je tamošnja populacija veoma slična nama ali mnogo tehnološki naprednija. Mi smo saznali dosta toga o njima, uz pomoć ruske "Venera 1" !?
i "US Mariner 2", narodu smo rekli kako površina Venere liči na topionicu olova, sa stalno aktivnim vulkanima koji izbacuju sumpornu kiselinu u atmosferu, čiji je pritisak 90 puta veći nego ovaj na Zemlji. Kao što se to u većini slučajeva dešava, i tu smo dobro pretjerali, tako da nas je na kraju čudilo kako niko uopšte nije ni postavio pitanje – kako je to padobran sonde uopšte uspio da izdrži tj. da spusti sonu na temperaturi od 800 stepeni !?
Osnovali smo i bazu u mjestu Pinegap, u Australiji, kako bi spriječili bilo koga da sazna bilo šta u vezi s našim planovima. Cijelo to vrijeme eliminisali smo sve one koji su pokazivali i najmanje nezadovoljstvo ili su imali tendenciju da javno pričaju u vezi
naših svemirskih misija, uključujući Mercury, Gemini, Apollo, Mariner, Voyager, Clementine, kao i sve ostale. Svi podaci su inicijalno stizali u Pinegap, a onda, nakon sanitacije, prosljeđivani u JPL ili drugdje. Jedno vrijeme imali smo malo problema sa radioamaterima, jer su otkrili kako da presreću naše signale, ali smo kasnije uspjeli i njima da stanemo u kraj. Kada se ruska prijetnja stišala, uveli smo Vijetnam, koji nam je služio za preokupaciju pažnje naroda tokom idućih 10 godina. Cijela ova operacija zataškivanja vremenom je postajala sve veća i veća, zahtjevala je sve više i više ljudstva, kao i mnogo para. Tako smo stalno morali da napuhujemo budžet za odbranu,
i kada nismo mogli dalje, onda smo se prebacili na biznis sa drogom. Kada ni to nije bilo dovoljno, opljačkali smo penzione i kreditne fondove, što je imalo i određene implikacije na Wall Streetu. Sada smo došli u situaciju kada se stvar izmakla kontroli, mnogi od nas žele imunitet i da izađu napolje iz svega ovoga. Međutim, sada je u svemu tome već toliko tajni, kojekavih zaštitnih mehanizama, itd. da je veoma malo vjerovatno kako se sve ovo može rasformirati bez posljedica. I sada ako nam ti daš dozvolu da ovo javno objelodanimo, šta će biti ? Oni će reći, "da – zarobili smo leteći tanjir; da – bio je vanzemaljac unutra", i to je sve što će vam reći.
Hajde, Mr. Bell, uključi taj video. Evo, ovo što ovdje vidiš, to je kako izgledaju mutilacije ljudi. Ovo je bio muškarac, star oko 27 godina. Uh, ovo je snimak mrtvih vanzemaljaca koje smo izvukli iz olupine njihovog broda koji se srušio u 'Olantia' Kalifornija, pedesetih godina. Brod koji se ovdje vidi bio je prečnika preko 250, morali smo da
ga zatrpamo na tom istom mjestu. Ovo je jedno mjesto u Utahu, blizu Dugway Proving Grounds. Objekat koji sada vidiš je 'Kecksburg Acorn' kojeg smo, sredinom šezdesetih, prebacili u bazu Wright-Patersson. Ono je Frank Drake, pokušava da iznudi informacije od onog bića svezanog za nosila. To biće je, navodno, bilo sa 'Tau-Ceti'. Snimci
koje sada gledaš su građevine na Mjesecu. Ovo je toranj u regionu "Sidas-Medai" visok je preko 7 milja. A ovo je ono što mi zovemo Kolos sa Agurama, nalazi se na
"Merica-Sium" !? Ne znamo čemu je služila, ali ta mašina je veća nego Brooklyn, u New Yorku. Ovo, sada, su video snimci kupola koje prekrivaju kratere. Kako vidiš neki od njih su u u krajnjoj fazi raspada.
Ovo što sada gledaš su snimci 18 različitih vrsta vanzemaljaca, svaki traje po 5 sekundi. Ovaj je jedno od najružnijih bića koje postoji. Čuvare objekta u kome smo ga držali morali smo psihički pripremati, tokom nekoliko mjeseci, na ono što će vidjeti, pokazujući im slike sličnih bića. Tek nakon što se dobro aklimatiziraju, dozvoljavali smo im da zauzmu neku od pozicija obezbjeđenja tog objekta. Prije nego što smo počeli sa tim "aklimatizacijama" dvojica radnika obezbjeđenja umrla su od srčanog udara, kada su se neočekivano sreli s ovim bićem. Ovaj poslednji snimak je atanetat na Kenedija. Sigurno si već čuo onu teoriju o drugom snajperisti. Vidiš, ovo je druga kamera koja pokazuje šta se tačno desilo. Mi smo imali četvoricu snajperista. Stvar je bila u tome što je Kenedi morao da bude uklonjen, jer je htjeo da objavi narodu ono malo informacija koje smo mu mi dali, a htjeo je i da povuče trupe iz Vijetnama, kojeg smo mi koristili za odvlačenje pažnje naroda. Nakon Kenedija, nikada više nismo obavještavali predsjednike o ovome. Nixon je znao, jer je bio upoznat s tim kao VP, još 1952. godine. To je i zašto je znao gdje da povede Jackie Gleason, u Homestead Air Force, bazu, kako bi ona vidjela tijela vanzemaljaca koje smo tamo držali.
I to je to. Šta sada kažeš Art Bell, da li da kažemo sve ovo narodu... da ili ne !?
Kraj izvoda
09. Maja, 2001. godine u National Press Clubu u Washingtonu D.C.-u dr. Steven M. Greer otvorio je konferenciju "Otkriće" (Disclosure). Na njoj je okupio dvadesetak svjedoka iz vojnih, obavještajnih, vladinih i naučnih krugova te iz krugova velikih korporacija s ciljem da svojim svjedočenjima potvrde stvarnost vanzemaljskih letjelica (popularnih NLO-a, mada u kontekstu njihovih izjava upitnom postaje riječ "neidentificirani" ako se te letjelice identificira kao vanzemaljske), vanzemaljskih oblika života, te napredne fizike i tehnologije pogona koja ih pokreće.
Ta svjedočenja iz prve ruke, zajedno s dokumentima koji ih potvrđuju, zorno pokazuju kako se sustavno i svjesno problematika NLO-a u proteklih pola stoljeća gurala u sferu iracionalnog. Te letjelice koje ne pripadaju niti jednoj zemlji na svijetu proglašavalo se proizvodima mašte, halucinacijama ili pak manipulacijama i lažima pojedinaca željnih pozornosti. Po toj konstrukciji, većina vidjelaca NLO-a "inspiraciju" je dobila u
SF-filmovima. No, konferencija projekta "Otkriće" pred oči javnosti, stavila je činjenicu da su cijelo to vrijeme vojni i obavještajni krugovi, koji su pod svojom kontrolom imali komunikacije, zrakoplovstvo i sve druge "oči" i "uši" suvremenog svijeta - bili potpuno svjesni realnosti NLO-a.
Projekt "Otkriće", čiji je direktor Dr. Steven M. Greer, jest neprofitna istraživačka organizacija koja je svoju istragu započela prije desetak godina. Njen je cilj pokrenuti otvorenu kongresnu istragu o NLO-ima i vanzemaljskoj prisutnosti na Zemlji. Također, zalaže se i za donošenje zakona koji bi zabranio svemirsko oružje. U sklopu projekta pronađeno je nekoliko stotina svjedoka diljem svijeta u svim granama vojnih službi te među obavještajnim agencijama u SAD-u, Rusiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Preko stotinu izjava tih stručnih svjedoka snimljeno je videokamerom. 9. Maja, 2001. predstavljen je i zbornik "Otkriće" koji je na nekoliko stotina stranica dao pregled ufoloških tema, preporuke za djelovanje, dokaze o viđenjima NLO-a i susretima s vanzemaljcima, sažetak svjedočenja vojnih i vladinih svjedoka te izbor dokumenata koji se tiču NLO-problematike. Na trosatnoj konferenciji svoja je iskustva vezana uz NLO-e "uživo" ispričalo i dokumentima potkrijepilo dvadesetak svjedoka. Svi su oni izjavili da su spremni pod prisegom svjedočiti u Kongresu. Raspon svjedočenja obuhvaća nalaženje mrtvih tijela vanzemaljaca, susrete u zraku, NLO-e koji nadlijeću silose s nuklearnim projektilima i nastojanja američke vojske da vanzemaljsku tehnologiju primijeni u svojim oružanim snagama, a saznaje se i da je američka vojska NLO-a shvaćala sasvim ozbiljno.
ZADAĆE ZRAKOPLOVA SR-71
Don Philips (koji je služio u ratnom zrakoplovstvu SAD-a i surađivao s obavještajnim službama vlade SAD-a, a prije toga radio za aviokozmičku organizaciju Lockheed Skunk Works) u ratnom je američkom zrakoplovstvu radio na zrakoplovu SR-71 koji će kasnije postati poznatiji pod nazivom "Blackbird". No, u projektu "Otkriće" obznanio je da je letjelica modela SR-71 imala preteču, poseban model izgrađen za CIA-u. Ta letjelica prethodnik upućuje na to da su ove letjelice zamišljene i za sasvim neuobičajenu ulogu. Svaki je pilot, od kojih Phillips poznaje nekolicinu, neposredno prije polijetanja dobio određeni zadatak, a njihov zadatak uključivao je i praćenje kretanja prema i sa planeta Zemlje. Phillips prepričava i iskustvo iz 1966. godine dok je bio stacioniran u vojarni
80-tak kilometara udaljenoj od baze ratnog zrakoplovstva Nellis u Las Vegasu, jednog od najvažnijih centara za obuku za različite tipove posebnih letjelica i borbenih zrakoplova te za obuku pilota iz cijelog svijeta. 1966. godine između 1:00 i 2:00 ujutro zajedno s još nekoliko kolega promatrao je svjetla kako jure nebom, krećući se brzinom od otprilike 4000 do 6000 kilometara na sat. Naglo bi proletjela nebom i onda se potpuno zaustavila, promijenila smjer pod oštrim kutom i nastavila dalje. Phillips opisuje kako su promatrali "tih šest ili sedam letjelica" pet minuta sve dok se nisu grupirali prema sjeverozapadu i stvorili krug. Sve se to odvijalo na sjeverozapadnom dijelu neba, istočno od područja poznatog pod nazivom "Area 51" na kojem se nalazi baza ratnog zrakoplovstva za pokusne letove Groom Lake. Objekti su se počeli vrtjeti u krug i onda su nestali. Nakon sat vremena pridružili su im se drugi kolege, također vrlo zapanjeni, koji su predstavu na nebu promatrali s drugog mjesta. Oni su na radaru uhvatili tih
šest letjelica, ali nitko nije znao gdje su sletjeli jer su se samo stopili i nestali.
Svim očevicima zapovijeđeno je da o tome nikome ne govore.
NLO-I I NUKLEARNI PROJEKTILI
Zašto su američku vojsku brinuli NLO-i vidljivo je iz svjedočenja Roberta Salasa koji je služio u ratnom zrakoplovstvu (diplomirao je na Akademiji ratnog zrakoplovstva 1964). U Martu, 1967. godine bio je stacioniran u zrakoplovnoj bazi Malstrum u Montani kao časnik odgovoran za lansiranje projektila tipa Minuteman. 16. Marta, 1967. nalazio se
30 metara pod zemljom u kabini, prateći i nadzirući deset projektila s nuklearnim bojnim glavama, kad su ga pozvali stražari koji su zamijetili čudna leteća svjetla. Nije znao što bi počeo s tom informacijom, pa im je rekao da mu jave ako se dogodi nešto značajnije.
Ubrzo je uslijedio još jedan poziv. U glasu stražara koji je zvao, priča Salas, čuo se strah. Izvijestio je da ispred prednjih vrata silosa s projektilima lebdi sjajni blješteći crveni predmet ovalna oblika. Naredio je svim čuvarima da imaju spremno oružje i tražio od Salasa daljnje upute. Salas je probudio zapovjednika Freda Mywalda, danas umirovljena pukovnika. Dok mu je opisivao situaciju, nuklearni projektili počeli su jedan za drugim otkazivati. Dospjeli su u zakočen položaj u kojem ih se nije moglo lansirati. Od trenutka kada je primio poziv o NLO-ima koji lebde ispred glavnog ulaza za nekoliko minuta otkazalo je šest do osam projektila. Istoga jutra sličan se slučaj dogodio i kod oružanog sustava ECHO (Salas je radio na sustavu OSCAR), u sličnim okolnostima. Nakon što je NLO zamijećen iznad objekta za lansiranje, svih deset projektila je otkazalo. Salas je pokazao i dokumentaciju koju je dobio iz ratnog zrakoplovstva na temelju Zakona o slobodi informiranja u kojoj je točno opisan incident na oružanom postrojenju ECHO u kojem se spominje NLO. Među dokumentima je i teleks u kojem stoji : "Činjenica da se ne može naći niti jedan očigledan razlog za gubitak deset projektila izaziva duboku zabrinutost ovog stožera. " Salas je pokazao i potpuni izvještaj o vrlo sličnom događaju u Sjevernoj Dakoti u Augustu, 1966. godine kada se NLO također pojavio iznad silosa za lansiranje projektila.
NLO-i NA MJESECU
NASA-inom fotografskom laboratoriju, koji je bio nasuprot njenog ureda, jedan od tehničara skrenuo pozornost na NASA-inu fotografiju na kojoj se vidio NLO. Tehničar joj je objasnio da je to vrlo povjerljiv podatak te da se ovakve fotografije uvijek retuširaju prije nego što dospiju u javnost. Donna Hare se nakon toga odlučila raspitati i kod drugih zaposlenika. Jedan stražar joj je ispričao da mu je jednom rečeno da spali neke fotografije i da ih pritom ne gleda. Drugi stražar u maskirnoj odori nadzirao ga je dok je spaljivao fotografije. No iskušenje je bilo preveliko, pa je ipak pogledao jednu sliku.
Bila je to fotografija NLO-a. Odmah nakon toga dobio je od stražara udarac u glavu. Donna Hare je također ispričala kako joj je osoba koja je bila u karanteni s astronautima Apolla, mada u strahu, rekla da su astronauti ispričali kako su prilikom slijetanja na Mjesec na njemu vidjeli neku letjelicu. Astronautima je zabranjeno bilo kome govoriti o tome. Larry Warren je 1980. bio stručnjak za sigurnost u zračnoj bazi RAF-a Bentwaters u Woodbridgeu i nadzirao je američko nuklearno oružje (koje je u to vrijeme bilo pohranjeno ondje bez znanja britanske nacije). Opisao je kako su se iznad skladišta oružja tijekom tri noći pojavili NLO-i. Strani objekti prelijetali su preko skladišta oružja i prema oružju ispalili neobično tanke zrake svjetla koje su imale negativan učinak na njih. Ti su objekti tijekom dvije različite noći sletjeli na zemlju, a viđena su i druga živa bića. Zamjenik zapovjednika vojne baze povodom tog slučaja napisao je i memorandum s video i audio zapisima s lica mjesta u kojima je točno zabilježeno kretanje tih objekata i njihov nedozvoljen ulazak u naš zračni prostor. No, sve je proglašeno vojnom tajnom
3 comments:
Bravo majstore popravljaš se
ovako dobru stranicu može napraviti samo jako pametan izgodan dečko. pa pusa tom pametnom i zgodnom dečku!!! :-*
Inače stranica ti je odlična, lijepo napravljena i vrlo zanimljiva.
Post a Comment